Oduvijek je voljela crtati - počela je na papiru, a nastavila na zidovima. Bečka studentica arhitekture Jana Kekez danas je jedna od najvećih mladih nada street art scene u Hrvatskoj

Dok hoda prizemljem nikad dovršene zgrade u zagrebačkom predgrađu, pod nogama joj pucketa debeli sloj razbijenog stakla. Vješto i brzo, kao u nekoj videoigrici, zaobilazi prepreke na putu - odbačene cijevi, komade armature i staklene vune, grmove divljih ruža koji su nikli kroz pukotine, prljave lokve, vodeći nas prema svom radu. Za većinu ljudi napušteni kompleksi opasna su mjesta koja zaobilaze u širokom luku. Za Janu Kekez to su lokacije na kojima nastaje čarolija zvana - grafiti.

ULIČNA UMJETNOST

Kad se na pripremama za studij arhitekture prvi put upoznala s radom hrvatskog street artista Slavena Kosanovića Lunara, Zagrepčanka Jana Kekez (21) o grafitima nije znala puno. No, to ju je predavanje, na satu opće kulture, dovoljno zaintrigiralo da pogleda njegovu sljedeću izložbu "Recycle or Try" te počne istraživati svijet ulične umjetnosti. Oduvijek je voljela crtati pa nije trebalo dugo da i sama s A4 prijeđe na puno veće formate. Dovoljan je bio odlazak na Zagrebački festival ulične umjetnosti u sklopu kojeg su se crtali grafiti u prostorima nikad dovršene Sveučilišne bolnice. Sve ju je ponijelo - atmosfera, crteži na zidovima, ljudi sa svih strana svijeta koji dišu za umjetnost te su voljni svoje znanje i iskustvo podijeliti s njom. Uzela je sprej u ruke i... nova ljubav je rođena.

TALENT & RAD

„U osnovi svega je ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti te želja i volja za stvaranjem. S tim dolazi sve ostalo, i snaga i hrabrost. Talent je, naravno, nešto što čovjek ili ima ili nema, ali i na njemu treba puno raditi i brusiti ga. Uostalom, mnogo toga se može izvježbati i naučiti”, skromno konstatira Jana, koju Slaven Kosanović Lunar smatra jednom od najvećih mladih ženskih nada street arta u Hrvatskoj.

Osim njega, da unaprijedi svoj stil puno joj je pomogao i street artist Cimet. Uz njega je savladala osnove, upoznala se s mjerilom zida i počela razmišljati o konstrukciji rada.

„Često crtam s njim i Atekom i primjećujem velik napredak iz rada u rad. Svaku osobu s kojom crtam doživljavam na neki način poput mentora. Draga mi je pohvala, ali i konstruktivna kritika. Kad dođem negdje crtati, volim prvo dobro promotriti prostor, materijale i konstrukcije, upoznati priču tog mjesta prije nego što uzmem sprej u ruke”, kaže Jana, koja najviše crta u Zagrebu i Beču, gradu u kojem studira arhitekturu.

„Odmalena sam učila njemački jer mi je mama rođena i studirala je u toj zemlji, pa sam i za studij željela lokaciju na kojoj mogu studirati na tom jeziku. Beč je grad koji savršeno sljubljuje arhitekturu, kulturu i umjetnost, nije predaleko od Zagreba, a sjajna je stvar i to što se točno preko puta mog studentskog doma nalaze legalni zidovi za nas grafitere”, kaže Jana, dodajući kako joj je velika želja da u budućnosti spoji svoje dvije velike strasti, tj. pronađe sebe u simbiozi arhitekture i grafita.

„Ta su dva pravca prilično kompatibilna i nadopunjuju se u raznim aspektima”, kaže Jana.

Najdraži motivi su joj životinje, posebno konji. Sati jahanja po prirodi, u koje se zaljubila još kao djevojčica, zauvijek su se utisnuli u njezinu memoriju i srce, baš kao i te plemenite životinje čiji lik joj je iznimno inspirativan. Osim njih, u radu je inspiriraju i međuljudski odnosi kao i odnosi čovjeka i okoline. Upravo njih prenosi i istražuje u svojim radovima kroz jednostavne prikaze s jednim ciljem - prenijeti emociju na osobu koja gleda njezin crtež.

JANA
KEKEZ

„Kad sam počela crtati grafite, krila sam to od svojih roditelja upravo zato što se na njih kod nas još uvijek često gleda kao na šaranje po zidovima i uništavanje imovine”

„Na šminku gledam kao na prostor kreativnog izražavanja. Volim njome eksperimentirati, učiti nove tehnike, mijenjati stilove... Ona je koristan transformativan element, kao i kostim ili scenografija. Osim toga, daje mi i samopouzdanje. Veseli me ekstravagancija, velike promjene, neočekivane uloge…"

Do otkrivanja grafita bila je, priznaje, prilično suzdržana kad su u pitanju boje - oduvijek je preferirala i odjeću i make-up u neutralnim nijansama, no s ulaskom u svijet grafita to se promijenilo. Danas je puno sklonija eksperimentiranju i izlasku iz svoje kolorističke zone komfora. Ulazak u svijetu street arta u svakom je smislu izlazak iz nje jer najčešće se, barem u Hrvatskoj, radi na napuštenim, ponekad i opasnim mjestima. No, strast je jača od straha. Kao i predrasuda.

„Kad sam počela crtati grafite, krila sam to od svojih roditelja upravo zato što se na grafite kod nas još uvijek često gleda kao na šaranje po zidovima i uništavanje imovine, a na grafitere kao na nekakve huligane. Prvih nekoliko puta kad sam dolazila crtati u bolnicu u Blatu mami bih rekla da idem u shopping centar s prijateljicama”, kroz smijeh se prisjeća Jana. Danas su pak ponosni i na taj talent svoje kćeri.

POGLEDAJTE BEAUTY VIDEO

„U osnovi svega je ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti te želja i volja za stvaranjem”

Za razliku od Zagreba, u kojem street art kultura napreduje puno polaganije, u Beču se ulična umjetnost puno više prepoznaje, cijeni i podržava. Kad su u pitanju street artisti svjetskog glasa, Jana ima svoje miljenike.

„Austrijski grafiter i ilustrator Nychos zbog nevjerojatne vještine te argentinsko-španjolski umjetnik Felipe zbog ispreplitanja suvremenog i tradicionalnog te zbog intervencije u arhitektonskom prostoru, tj. sposobnosti spajanja umjetnosti s dizajnom prostora. To je nešto što me fascinira te čemu i sama stremim”, kaže Jana, dodajući kako je još uvijek u procesu istraživanja i jako se veseli onome što će joj budućnost donijeti.